Primjedbe i prepreke

Proanalizirajmo ukratko neke prepreke na koje ljudi obično nailaze kada razmišljaju o objavljivanju sadržaja kao Public Domain ili Creative Commons. Neke od njih potječu iz izvrsnog članka Tima Jorea.

Strah da će se loše stvari dogoditi dobrom sadržaju

Strah da će se loše stvari dogoditi dobrom sadržaju ako bude dostupan pod otvorenom licencom obično je ukorijenjen u tri pretpostavke koje se čine alarmantnima, ali se nakon pažljivije analize ispostavlja da i nisu tako opasne.

Prva pretpostavka je da restriktivna licenca “sva prava pridržana” (“all rights reserved”) sprječava da se loše stvari dogode dobrom sadržaju. Ali restrikcija autorskog prava (copyright) ne spriječava (i ne može spriječiti) da se loše stvari dogode dobrom sadržaju.

Druga pretpostavka je da dostupnost sadržaja pod otvorenom licencom olakšava sektama (ili zlonamjernim likovima) iskrivljavanje sadržaja i obmanjivanje drugih tvrdeći da je to izvornik. U stvarnosti, ovo nije dopušteno otvorenim licencama ništa više nego restriktivnim licencama.

Naposlijetku, može se činiti da stavljanje sadržaja na raspolaganje pod otvorenom licencom olakšava sektama ili drugima koji se protive istini (ali koji tvrde da su njezini branitelji) da ovjekovječe svoju pogrešku dajući im zakonsko dopuštenje za stvaranje vlastitih izvedenica, u koje unose teološka iskrivljenja. Iako to jest zakonski dopušteno, vrlo je mala vjerojatnost da će se i dogoditi, jer bi oni bili zakonski dužni izjaviti da se njihov rad nadovezuje na izvorni rad drugih autora, čime bi potvrdili da je netko za koga vjeruju da je u teološkoj zabludi i čiji je rad doktrinarno korumpiran mjerodavan izvor. Ista otvorena licenca koja dopušta stvaranje izvedenog djela također zahtijeva da se obznani istina o podrijetlu i vjerodostojnosti izvornika. Iako ovakvo objavljivanje može uključivati ​​rizik, Biblija nam govori o mnogima koji su, vjerujući u Božju suverenost, riskirali sve na temelju činjenice da je Bog suveren i da su sve njegove nakane dobre i da se uvijek ostvaruju. Toliko je radosti u povjerenju u Boga više nego u ljudske zakone o autorskim pravima.

Nesklonost požrtvovnom davanju

Odbacivanje ove prepreke uključuje ljubav prema globalnoj Crkvi do te mjere da smo spremni velikodušno i neopozivo davati za izgradnju Božjeg kraljevstva, čak i ako netko drugi to iskoristi preuzimajući zasluge ili dobivajući besplatno ono što su drugi platili. Ako su oni koji posjeduju biblijske resurse voljni požrtvovno ih dati, ti se resursi mogu u punini iskoristiti za slavu Božju i dobro cijele njegove Crkve.  

Eric Metaxas piše: “Luther nije primao prihod od svojih publikacija, pa iako su izdavači od njih zaradili hrpu novca, Luther je odbio uzeti ijedan peni, niti je uzimao novac za svo svoje propovijedanje. Jednostavno je želio širiti Riječ i vjerovati da će Bog providjeti.” Danas postoji hitna potreba za usvajanjem sličnog milosrdnog načina razmišljanja i suradnjom u stvaranju biblijskih izvora koji nisu opterećeni modelima monetizacije.

Ali ja ne naplaćujem svoj sadržaj

Samo davanje “besplatnog” (ali još uvijek “sva prava pridržana”) biblijskog sadržaja ne rješava problem. U djelovanju svjetskih misija, učinkovitost biblijskih resursa se vrti oko jedne stvari: izvedenica – derivata. Distribucija digitalnog sadržaja je jednostavna. Dobivanje dopuštenja za izradu izvedenica često može biti jednako malo vjerojatno kao dobitak na lutriji. Bez slobode da sadržaj učine učinkovitim i nadograđuju ga na vlastitom jeziku (tj. stvaraju izvedenice), “besplatni” resursi su od male koristi za veliku većinu globalne Crkve. Ono što je njima potrebno je zakonska sloboda da prevode, prilagođavaju, nadograđuju, revidiraju, redistribuiraju i koriste izvore kao da su njihovi, bez ograničenja. Sve dok im se ne dadne dopuštenje, “sva prava pridržana” postojećih biblijskih izvora zakonski ih sprječavaju da učine bilo što od ovoga.

Dakle, učiniti biblijske resurse dostupnima besplatno dobra je ideja, ali ne pruža ono što globalna Crkva zapravo treba: zakonsku slobodu prevođenja, prilagodbe, redistribucije i učinkovite upotrebe izvora na svojim jezicima i kulturama. Ono što globalnoj Crkvi treba je biblijski sadržaj koji je i slobodan (besplatan) + (zakonski) oslobođen.

Nepotpuna misiologija

Što je bio Pavlov model u Novom zavjetu? On je rano povjeravao nove crkve Božjoj skrbi (Djela 14:23), nastavio u odnosima s crkvama (1 Kor 4:15; 1 Sol 2:11), poučavao ih prema potrebi (Djela 20:17-35, svaka poslanica), posjećivao ih kad je bilo moguće (1 Kor 16,5), poticao ih na pravi put (Efež 4,1; 1 Sol 5,14), poticao ih da oponašaju uzor onih koji su bili vjerni (Filip 3:17), ali se opirao iskorištavanju moći svog apostolstva da ih kontrolira (2 Kor 11:9; 1 Sol 2:6-7). Rješenje problema “biblijskog siromaštva” nije da “stručnjaci” razviju plan i izgrade tehnologije kojima će zatim upravljati u ime globalne Crkve, zajedno s prilagođenim strukturama licenciranja i upravljanja. To ne uključuje izgradnju boljih mobilnih aplikacija oko još većeg silosa ograničenih biblijskih izvora, čime se nenamjerno brišu granice između pružanja Biblije globalnoj Crkvi i predsjedavanja njezinom upotrebom. Umjesto toga, cijeloj globalnoj Crkvi treba neopozivo dodijeliti zakonska prava – u smislu nesmetane slobode da u potpunosti koristi najbolje biblijske tekstove i hermeneutičke resurse – da riješi svoje vlastite teološke probleme i zadovolji svoje potrebe za prijevodom Biblije. Zahtijeva rušenje zida razdvajanja između “nas” (koji “imaju”) i “njih” (koji “nemaju”) davanjem zakonskog prava svima da “imaju”, bez iznimke.

Nadilaženje ove zapreke pretpostavlja provedbu misiologije koja globalnoj Crkvi osigurava prava da zadovolji svoje vlastite potrebe i opremi ih da postanu opremači drugih. Resursi s otvorenom licencom vode do decentraliziranog modela koji se može skalirati u nelinearnoj progresiji uklanjajući sva pravna trvenja iz procesa. Svatko tko na bilo koji način koristi sadržaj za izgradnju Crkve ima prethodno dopuštenje da to učini odmah, u skladu s uvjetima licence. To omogućuje da cijela Crkva nesmetano surađuje u prevođenju, redistribuciji i korištenju sadržaja, na bilo koji način.

Pogrešno razumijevanje ‘otvorenih’ licenca

S obzirom na licenciranje sadržaja, izraz “otvoreno” znači: Svatko može slobodno pristupiti, koristiti, mijenjati i dijeliti u bilo koju svrhu (maksimalni zahtjevi kojima podliježe su čuvanje podrijetla i otvorenosti). Specifične slobode u ovoj sažetoj definiciji mogu se sažeti u “5 R” sloboda:

  1. Zadržavanje (retain) – Pravo na izradu, posjedovanje i kontrolu kopija sadržaja (npr. preuzimanje, dupliciranje, pohranjivanje i upravljanje). 
  2. Ponovno korištenje (reuse) – Pravo na korištenje sadržaja na širok raspon načina (npr. u razredu, u studijskoj skupini, na web stranici, u videu). 
  3. Revizija (revision) – Pravo na prilagodbu, prilagođavanje, modificiranje ili promjenu samog sadržaja (npr. prijevod sadržaja na drugi jezik). 
  4. Remiksiranje (remix) – Pravo na kombiniranje izvornog ili revidiranog sadržaja s drugim materijalom kako bi se stvorilo nešto novo (npr. uključivanje sadržaja u mashup ili njegova prenamjena za drugu upotrebu). 
  5. Redistribucija (redistribute) – Pravo na dijeljenje s drugima kopija izvornog sadržaja, vaših izmjena ili remiksa (npr. davanje kopija sadržaja prijatelju).

Otvorena licenca je nužno neopoziva, te trajno pruža navedene slobode. Ovo je od ključne važnosti jer se te slobode ne odnose samo na distribuciju gotovog sadržaja, nego su namijenjene za stvaranje stabilnih temelja za kreiranje drugih resursa iz njih. Nesmetano kolanje međusobno povezanog i međuovisnog biblijskog sadržaja u svakom jeziku nužno mora biti izgrađeno na čvrstom temelju koji se nikada ne može ukloniti.

Creative Commons je neprofitna organizacija koja pruža besplatne javne licence koje olakšavaju uklanjanje ograničenja na sadržaj, pod određenim uvjetima. Osmišljeni su da budu međunarodno valjani – u suštini su neutralni u odnosu na nadležnost, ostajući učinkoviti na globalnoj razini. To osigurava jednostavno i legalno kombiniranje i remiksiranje sadržaja na više jezika i domena korištenjem standardiziranih licenci. Međutim, nisu sve licence koje pružaju “otvorene” licence. Postoje samo tri Creative Commons licence koje se definiraju kao otvorene licence:

  • Creative Commons Zero (CC0) – ovim se odriču svih prava, čime sadržaj zapravo postaje ekvivalentan javnoj domeni. 
  • Creative Commons Attribution (CC BY) – ova licenca odriče se svih prava osim očuvanja podrijetla izvornika (Atribucija). 
  • Creative Commons Attribution-ShareAlike (CC BY-SA) – ova licenca odriče se svih prava osim očuvanja porijekla izvornika (Atribucija) i očuvanja otvorenosti u izvedenicama (ShareAlike).

Osnovni korak koji vlasnik sadržaja mora poduzeti za promjenu od “zatvorenog” u “otvoreni” je objavljivanje svog sadržaja pod istinski otvorenom licencom, na slavu Božju i dobro njegove Crkve. Tako globalna Crkva može ravnopravno sudjelovati u prevođenju i prilagodbi sadržaja za učinkovitu upotrebu u svakoj etničkoj  ili jezičnoj skupini koja to želi.

Ako nešto ne naplatite, ljudi to neće cijeniti

Ovaj mentalitet dolazi izravno iz modernog marketinškog mentaliteta. Međutim, ispada da je antibiblijski i potpuno protivan evanđelju. Da je Isus vjerovao u takvo što, naplatio bi svoje podučavanje i službu iscjeljivanja. Apostol Pavao bi naplaćivao svoja pisma kako bi ih ljudi ozbiljnije shvatili. A ako bi ovaj prigovor bio doista istinit, onda bi sve crkve trebale naplaćivati ​​ulaz nedjeljom ujutro kako bi zajednica cijenila njihovo propovijedanje.