Postoji li nešto poput “intelektualnog vlasništva”?

Vjerujemo da se ideja “intelektualnog vlasništva” ne nalazi u Bibliji niti u prirodnom zakonu. Neki od najvećih kršćanskih mislilaca našeg vremena osporili su ideju “intelektualnog vlasništva” ovdje i ovdje (a o sekularnom pogledu pročitajte ovdje). Kao što je napisao Owens u svojoj knjizi The Dorean Principle:

Biblijski pogled na prirodni zakon u potpunosti delegitimizira pojam intelektualnog vlasništva… relativno nedavna pojava regulacije autorskih prava pokazuje njihovu prirodu kao čisto ljudske izmišljotine. Kad bi to bilo kodificiranje božanskog načela, takvi zakoni bi se zacijelo pojavili ranije u ljudskoj povijesti. Osim toga, dok većina relevantnih zakona štiti materijalnu imovinu trajno, zaštita autorskih prava koju nude vlade je – u gotovo svim okolnostima – privremena. To implicira da “intelektualno vlasništvo” nije vlasništvo u pravom smislu riječi. Činjenica da neke od tih zaštita traju dvadeset godina, a neke dulje od životnog vijeka svjedoči o arbitrarnosti prava intelektualnog vlasništa. Kod materijalne imovine, kršenje osme zapovijedi (ne ukradi) rezultira izravnim gubitkom za drugu osobu. Kod intelektualnog vlasništva, neželjeno kopiranje i korištenje može se smatrati gubitkom samo ako se procjenjuje potencijalna mogućnost ostvarivanja profita. Riječima Thomasa Jeffersona: 

Ako je priroda ijednu stvar učinila manje podložnom ekskluzivnom vlasništvu od ikoje druge stvari, to je djelovanje misaone moći zvane ideja, koju pojedinac može posjedovati utoliko ukoliko je drži za sebe; ali u trenutku objavljivanja, ona se pretvara u posjed svakoga, a primatelj se ne može lišiti tog posjeda. Također je njezina posebitost u tome što nitko ne posjeduje manje, jer svaki drugi vlasnik posjeduje cijelu ideju. Onaj tko primi neku ideju od mene, prima sebi poduku, ne umanjujući moju; kao što onaj koji upali svoju svijeću na mojoj, prima svjetlo bez da mene potamni. To što se ideje slobodno od jednog do drugog šire diljem svijeta za moralnu i uzajamnu poduku čovjeka i poboljšanje njegovog položaja, čini se da je pažljivo i dobronamjerno osmišljeno od strane prirode, budući da ih je ona učinila poput vatre proširivima po čitavom prostoru bez smanjenja njihovog intenziteta u bilo kojoj točki, i poput zraka u kojem dišemo, krećemo se i imamo svoje tjelesno biće, kojeg je nemoguće ograničiti ili ekskluzivno prisvojiti.

Baš kao što su kršćani pozvani opirati se svakoj vlasti koja se protivi Božjoj riječi i redefinira nešto poput braka, moramo se oprijeti nebiblijskom pojmu “intelektualnog vlasništva”, kao i teoriji i praksi “autorskih prava”. To bi moglo značiti da će neki kršćani izgubiti novac, pa čak i osiromašiti, ali upravo su takvi koji će ući u kraljevstvo nebesko (Luka 6:20).

Ukratko, ovo je što znamo:

• Zakon o autorskim pravima nije postojao u ljudskoj povijesti sve do 1710. godine.
• Ideja intelektualnog vlasništva i zakon o autorskim pravima ne nalaze se nigdje u Bibliji.
• Samo Sveto pismo nikada nije bilo zaštićeno pravima svojih autora ili Autora. Da je to Bogu bilo važno, on bi nam to otkrio i providonosno vodio ljudske vlasti da donesu zakone o autorskim pravima još prije nego što je Sveto pismo bilo u optjecaju.
• Koliko znamo, nitko nikada nije napisao cjelovitu i snažnu obranu zakona o intelektualnom vlasništvu i autorskim pravima. Dok se to ne dogodi, moramo pretpostaviti da takvo nešto i ne postoji. Kršćani su kroz povijest napisali tisuće obrana svih mogućih sitnica, ali o ovome ništa, što je već sumnjivo. Mi bismo iskreno voljeli vidjeti da je netko poduzeo takav pothvat, ukoliko bi to bile ozbiljne indikacije da je autorsko pravo biblijsko načelo.
•  Autorsko pravo više ometa nego pomaže rast crkve, širenje evanđelja i prevođenje Biblije (za primjere ovoga vidi The Christian Commons).
• Ako želite da neka ideja ostane isključivo u vašem posjedu, Bog se već pobrinuo za to na savršen način: nikada nikome ne govorite o tome. Čuvajte to u tajnosti.
• Da budemo jasni, mi nismo u potpunosti protiv ideje intelektualnog vlasništva u kontekstu profitnog poslovanja koje nije povezano sa Svetim pismom i evanđeljem. Ali želimo istaknuti da se intelektualno vlasništvo ne bi trebalo uzimati zdravo za gotovo u kontekstu kršćanskog služenja, a ako netko zahtijeva prava intelektualnog vlasništva u tom kontekstu, trebao bi imati jasne i uvjerljive biblijske razloge za takav presedan.