Izgovor
Iznimno složeno i zamršeno pitanje
Rasprava o tome kako bi biblijski hebrejski trebalo izgovarati može biti vrlo zamršena. Neki ljudi o tome imaju čvrste stavove, ali većina nema pojma koliko je to složena tema. Nas smo dvoje dosta studirali lingvistiku i hebrejski (Beth je magistrirala lingvistiku i trenutno radi na doktoratu iz hebrejske lingvistike), pa ćemo dati sve od sebe da vam pomognemo razumjeti zašto povijesni hebrejski izgovor nije tako jednostavno pitanje i zašto mi u našim videima izgovaramo hebrejski baš na taj način.
Krupne promjene
Da biste razumjeli o čemu se radi, pogledajmo neke primjere iz engleskog. Ako biste htjeli reći “How are you?” na staroengleskom, rekli biste “Hú meaht þú?”! Kao što vidite, ovaj “engleski” ne izgleda ni slično današnjem, ne izgovara se ni približno kao danas, a ima i drugačijih slova. Toliko se stvari promijenilo u samo tisuću godina. Čak i kasniji engleski, zvani srednjoengleski, ne biste razumjeli i točno izgovarali. Naša poanta je u tome da je u posljednjih tisuću godina engleski prošao kroz krupne promjene u pismu, gramatici, izgovoru i značenju riječi (o dosta tih promjena možete pročitati ovdje). Pa sad zamislite koliko se jedan jezik poput hebrejskog morao promijeniti kroz razdoblje od 3-4 tisuće godina! Da, više nego što možemo pomisliti.
Nema audio zapisa
Ne moramo spominjati da mi danas nemamo audio zapisa o tome kako su govorili Abraham ili Mojsije. Jednostavno nije istina da možemo točno rekonstruirati kako su oni govorili prije nekoliko tisuća godina! Mi. Jednostavno. Ne. Znamo. Naravno, znanstvenici i lingvisti mogu nagađati, ali na koncu je to samo ono što jest: nagađanje. Više informacija o hebrejskom izgovoru imamo u kasnijim razdobljima, primjerice kad su masoreti osmislili sustav vokalnih znakova oko 600.-900. godine, ali što se više vraćamo u doba sastavljanja Biblije to manje znamo. I dok možemo samo nagađati kako je staroengleski zvučao prije 1000 godina, zapravo još manje znamo o tome kako je to zvučalo kad je David čitao Toru. Možemo samo iznositi teorije, jer snimaka nemamo.
Promjene u pismu
Hebrejski je, poput engleskog, tijekom godina imao promjene u pismu. Hebrejska abeceda koju imamo danas ne sliči nimalo na onu izvornu (puno tablica i primjera pogledajte ovdje). Abeceda kojom je Mojsije napisao Postanak potpuno je drugačija od one koju je koristio David. Tako i hebrejska abeceda koju učimo i kojom su tiskane današnje Biblije nije najstariji oblik hebrejske abecede. Umjesto toga, hebrejska je Biblija tijekom stoljeća ažurirana kako bi pratila novi alfabet, riječi i izgovor koji je u stalnoj mjeni.
Pronunciation and Grammar Changes
Da se vratimo na engleski, prije samo četiristo godina ljudi su upotrebljavali riječi “thee” i “thou”, koje mi danas uopće ne koristimo. Također i njihov naglasak je bio radikalno drukčiji od našeg. Čak i naš vlastiti naglasak koji možemo čuti u crnobijelim filmovima prije samo osamdeset godina je bio drukčiji. U Australiji, Velikoj Britaniji i Kanadi su naglasci i gramatika drukčiji od američkog engleskog, kojim mi govorimo. Pa koji je engleski “točniji”, “izvorniji”, “autentičniji”? Možda ćete reći da je, naravno, engleski engleski najautentičniji! Pa, bili biste u pravu… i u krivu (pročitaj više o tome ovdje). I na kraju krajeva tu je puno nagađanja. Počinješ li uviđati koliko je pitanje o “najautentičnijem” jeziku složeno? Pogotovo kad nemamo nikakvih snimaka izvornog engleskog!
MOJ naglasak je pravilan!
A još se nismo dotaknuli složenosti naglasaka u različitim regijama! Jednako kao što postoji razlika u naglascima između Teksasa i Kalifornije, tako su i drevni govornici hebrejskog imali različite naglaske, i to dovoljno da su mogli biti ubijeni zbog njih! Sjećate li se priče iz Knjige o sucima 12? Izraelska plemena Efrajima i Gileada su međusobno ratovala, a razlikovali su se najočitije po izgovoru određenog slova:
Gileađani su zauzeli gazove na Jordanu koji vode do Efrajima, i kad bi preživjeli Efrajimovac tražio: “Pustite me da prijeđem preko”, Gileađani bi ga pitali: “Jesi li ti Efrajimovac?”. Ako bi odgovorio: ”Nisam”, oni bi rekli: ”Dobro, reci šibolet”. Pa kad bi ovaj rekao “sibolet”, jer nije mogao pravilno izgovoriti tu riječ, oni bi ga uhvatili i ubili na gazovima Jordana. Tada je ubijeno 42.000 Efrajimovaca.
Sada, uzmite u obzir da je to bilo nedugo nakon Izlaska, a već su se razvile znatne razlike u izgovoru među plemenima koja čak nisu bila toliko udaljena! Zamislite koliko je promjena hebrejski doživio nakon tisuća godina, dva izgnanstva u narode drugih jezika, i napokon u dijaspori diljem Europe? Počinjete li shvaćati koja je poanta? Nitko ne može sa sigurnošću reći da zna kako je zvučao “izvorni” hebrejski. A onda, čak i kad bismo nekako doznali kako je zvučao Abraham, bismo li trebali slijediti njegov izgovor ili Mojsijev? Uzmite u obzir da se Mojsije pojavio više od četiri stotine godina nakon Abrahama i da je odrastao u egipatskoj familiji, što bi moglo imati veliki utjecaj na njegov izgovor (slično kao što hispanoamerička djeca koja odrastaju u SAD-u mogu imati drukčije naglaske od meksičke djece).
Nema samoglasnika?
Hebrejski se izvorno pisao bez samoglasnika, što također otežava našu rekonstrukciju izvornog izgovora. Naši najstariji hebrejski tekstovi poput Svitaka s Mrtvog mora nemaju samoglasnike. Vokalni sustavi za hebrejski nisu bili razvijeni sve do otprilike tri tisuće godina nakon Abrahama, između 600. i 900. godine naše ere. Imamo dokaze iz tri različita sustava: “babilonskog”, “palestinskog” i “tiberijanskog”. Tiberijanski sustav (koji je kasnije postao standard) ima sedam različitih vokalnih simbola – one koje koristimo danas. Babilonski sustav ima šest vokala, a palestinski pet. Ako ste zainteresirani doznati više o tiberijanskom sustavu masoreta, postoje dva besplatna sveska vrhunskog hebraiste Geoffreya Khana: Svezak 1, Svezak 2.
Zbrka u izgovoru
Kada je izraelski narod bio prognan u Babilon, gdje su dominantni bili aramejski i akadski, možete zamisliti koliki je to utjecaj imalo na njihov jezik. Zbog toga je i stoljećima kasnije u Isusovo vrijeme postojala snažna prisutnost aramejskog u Judeji (zajedno s hebrejskim i grčkim; više o svemu tome pročitajte ovdje). Mnogi ljudi su poslije progonstva završili i u Egiptu, gdje su tada dosta govorili grčki. Dakle, postojala je velika međujezična interakcija u stoljećima koja su prethodila Isusu.
Nakon što su Rimljani uništili drugi hram 70. godine nove ere, Židovi su se još više raspršili po svijetu. Zbog toga je izgovor hebrejskog podivljao posvuda. Odjednom ste imali utjecaj mnogih različitih jezika koji su uzrokovali transformaciju hebrejskog (ovdje pročitajte sve o dijaspori). Nakon mnogih stoljeća, danas su preživjela tri glavna tradicionalna sustava izgovora hebrejskog koja se koriste u sinagogama diljem svijeta: aškenaski, sefardski i teimani. (samarijanska zajednica također čuva svoj vlastiti hebrejski izgovor, koji se jako razlikuje od židovske tradicije.)
Pa, koji je od ova tri sustava izgovora “pravilniji”? Još jednom, nemamo snimke kako su točno zvučali izvorno. Lingvistički, apsolutno ne postoji način da se odluči koji je najbolji, ali povijesna lingvistika nam govori da po svoj prilici svaki ima neke elemente starohebrejskog kao i neke promjene. Tako dakle, pitanje “koji je točniji?” zapravo nije korisno pitanje niti se nanj može odgovoriti.
Moderni engleski
Otac modernog hebrejskog, Eliezer ben Jehuda usvojio je sefardski izgovor samoglasnika (zanimljiv članak o tome ovdje). Ali budući da su europski Židovi imali poteškoća u izgovoru suglasnika Sefaradima (osobito ע i ח), umjesto toga koristili su većinu aškenaskog izgovora suglasnika, ali su zadržali sefardske vokale. Dakle, moderni hebrejski je mješavina tradicija koje su mješavina tradicija koje su mješavina drugih tradicija koje su se razvijale tisućljećima. Jao. Vidite kako je teško definirati “drevni hebrejski izgovor”!
Ispod pogledajte video koji ilustrira koliko je složeno ovo pitanje i u suvremenim tradicijama!
Podučavanje biblijskog hebrejskog danas
Dakle, kada stručnjaci za hebrejski odluče podučavati biblijski hebrejski danas, oni nemaju neki standardni izgovor koji mogu uzeti. To ih dovodi do tri glavne opcije: 1) koristiti moderni hebrejski izgovor, 2) koristiti jednu od tri gore spomenute tradicije, 3) izmisliti neki svoj hibridni izgovor. Obrazložimo prednosti i nedostatke svake od njih.
1. Upotreba modernog hebrejskog izgovora
Ova je opcija atraktivna jer je danas koriste milijuni ljudi, a i olakšava stvari: jedan isti izgovor za suvremeno i staro. Ali nedostatak je to što bi vas mogli kritizirati da ne podučavate biblijski hebrejski, jer zvuči isto kao i moderni. Također, moderni izgovor ne razlikuje slova kao što su ע i א ili ח i כ, što može biti zbunjujuće za početnike, pogotovo one koji pokušavaju naučiti vokabular slušanjem.
2. Upotreba jedne od triju tradicija
Jedna od prednosti ovih tradicija je ta što je moguće pronaći snimke hebrejske Biblije s takvim izgovorom, budući da je to tradicionalni način na koji Židovi čitaju Bibliju, iako inače govore moderni hebrejski (kao što neki ljudi više vole čitati KJV s “thee” i “thou” iako u svakodnevnom životu nikada tako ne razgovaraju). Tu je i druga prednost tradicija što ih mnogi Židovi povijesno prihvaćaju kao “službene” načine izgovaranja biblijskog teksta. Konačno, nemate gore navedene nedostatke modernog hebrejskog. Međutim, nedostatak je tih tradicija što one još uvijek ne zvuče točno onako kako ljudi pretpostavljaju da je zvučao starohebrejski, što imaju neke glasove koje ljudi iz drugih zemalja teže izgovoraju i što nisu dosljedne u svom izgovoru određenih razlika između slova (moderni hebrejski je gori). Na primjer, sefardski izgovor ne razlikuje ד i דּ ni ת i תּ, dok još uvijek razlikuje ב i בּ itd. Također postoji manjak određenih vokalnih razlika, o čemu možete pročitati ovdje.
3. Smišljanje vlastitog hibridnog izgovora
Prednost ove metode je u tome što hebrejski možete prilagoditi svojim ograničenjima u izgovoru. Na primjer, ako želite ר izgovarati kao ‘r’ [ɹ] u američkom engleskom, možete to učiniti i tako izbjeći iskrivljivanje usta da biste reproducirali zvuk koji vam je stran. Mnogi profesori u SAD-u to rade. Još jedna prednost je što možete kombinirati izgovore za koje ste uvjereni da su povijesniji i važniji. Na primjer, mnogi ljudi odlučuju izgovoriti ו kao ‘w’ [w] umjesto ‘v’ [v] modernog i sefardskog hebrejskog. (Iako ne znamo kako je Mojsije izgovarao ovo slovo, imamo uvjerljive dokaze iz Septuaginte da se ono izgovaralo kao [w] oko 3. stoljeća pr. Kr.). Tako u istom sjemeništu možete imati nekoliko profesora koji podučavaju radikalno različite izgovore, ovisno za što su se odlučili! Ali do sada u našem iskustvu nikada nismo vidjeli profesora hebrejskog koji koristi hibridni izgovor koji je potpuno dosljedan. Na primjer, jedan profesor kojeg poznajemo i volimo koristi [w] za ו, dok ע i א izgovara isto. Iako razlikuje ת i תּ (što moderni i sefardski ne čine), on odlučuje ne razlikovati כּ i כ. Profesori poput njega koji stvaraju vlastite sustave izgovora tvrde da, budući da je biblijski hebrejski tehnički mrtav jezik i nemoguće ga je rekonstruirati s preciznom točnošću, nema smisla inzistirati na jednom sustavu izgovora umjesto drugog. To im omogućuje slobodu da podučavaju na način koji je njima najugodniji i najprikladniji. Za njih je glavna stvar naučiti čitati, a ne govoriti, budući da više nema izvornih govornika biblijskog hebrejskog. Očiti nedostatak je to što ljudi mogu ovu opciju optužiti da je nedosljedna i da nije zastupljena ni u jednoj od glavnih tradicija. Također, učenje s hibridnim sustavom može napraviti loš posao u pripremi nekoga za učenje modernog hebrejskog.
Što smo mi odabrali i zašto
Za Aleph s Beth smo odabrali koristiti sefardski izgovor iz pet osnovnih razloga:
- Pedagoški je izvrstan, jer više od modernog pravi razliku u izgovoru određenih slova.
- Ima snažnu i dugogodišnju tradiciju kao službeni način čitanja hebrejske Biblije, a prednost mu je davao i Ben Jehuda, obnovitelj hebrejskog jezika. A nama on zvuči više klasičan/star.
- Nije u tolikom raskoraku s modernim izgovorom da bi ljudi bili potpuno izgubljeni kada se susretnu sa suvremenim hebrejskim.
- Nema previše teških glasova. Drži se zlatne sredine što se tiče neobičnosti i pristupačnosti.
- Jedan od najvažnijih razloga je što u ovom izgovoru postoji jedna besplatna, jasna, korisna, javna snimka od Abrahama Šmuelofa, koja.je dostupna također u obliku jedne odlične i besplatne aplikacije. Pošto smo mi strastveni u tome da ljudima ponudimo hebrejski besplatno, želimo je učiniti kompatibilnom s ostalim besplatnim resursima, tako da učenici prilikom usvajanja novog gradiva ne budu zbunjeni razlikom u akcentima i izgovoru.
- Naši učenici bi bili u ogromnoj manjini u akademskoj zajednici. Time bi imali velikih poteškoća u razgovoru o jeziku u akademskim krugovima.
- Naši bi učenici bili preplavljeni velikom količinom teških glasova koje bi morali savladati. To već stoljećima nije potrebno u poučavanju i govorenju hebrejskog, pa tako ni sada to ne vidimo kao nužan teret za učenike.
- Učenicima ne bi bili dostupni drugi resursi osim naših vlastitih.
- Iako bismo se mogli hvaliti da imamo “povijesno točniji” sustav, morali bismo priznati da mi kao i svi ostali imamo ustvari samo učene pretpostavke. Tako bismo na kraju prošli kroz mnoge poteškoće za nešto što je daleko od sigurnog.
Što je s Božjim imenom?
I dok se trudimo biti potpuno dosljedni sefardskom sustavu izgovora, istovremeno priznajemo našu nedosljednost u izgovaranju Božjeg imena יהוה. To se događa iz dva razloga:
- Izgovor koji je stekao najširu prihvaćenost u znanstvenoj zajednici je “Jahve’. Stoga želimo da se učenici naviknu slušati to ime, jer će ga čitati u komentarima itd.
- Božje ime je posebno, pa mu je opravdano dati i poseban izgovor, koristeći povijesno [w] za slovo vav.
Za one koji se pitaju zašto izgovaramo Jahvu umjesto da kažemo adonai, možete pročitati našu iscrpnu obradu teme. Andrew je također napravio seriju podcasta od 11 dijelova koja raspravlja upravo o ovom pitanju. Prvu epizodu možete poslušati ovdje. Ovdje je napisao i skraćeniju seriju članaka na tu temu. Mnogi su ljudi nažalost pogrešno informirani o tome što Židovi misle o izgovaranju i korištenju Božjeg imena. Uobičajena zabluda je da su svi Židovi duboko uvrijeđeni kada netko izgovori Božje ime. Ovo je lažna. Mnogi Židovi jednostavno ne mare, dok mnogi aktivno izgovaraju Božje ime (vidi primjer ovdje). Također je važno prepoznati da je drevni kontingent karaitskih Židova osuđivao tradiciju izbjegavanja izgovora Božjeg imena koju je stvorio čovjek, rekavši da one koji to čine treba smatrati nevjernicima.
Zaključno, nadamo se da vam je sve ovo pomoglo uvidjeti da smo ozbiljno shvatili ovu materiju i pomno promislili o njoj. Također se nadamo da će svatko tko ovo čita i čvrsto vjeruje da je naš izgovor beskoristan ili nerealan, poštovati našu odluku i biti voljan priznati da se sva mišljenja o hebrejskom izgovoru temelje na mnoštvu pretpostavki. Ovo je tema u kojoj svi moramo biti skromni, uviđavni i širokogrudni jedni prema drugima. Šalom!